[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
kad nas vlakovi odvezu

u neke daleke zemlje

na neke nepoznate pute

a kise nas isprate

s bolom u srcu

s prljavih

i ispucalih kolodvora

klizit ce utjesno kapi licem

ko prva milovanja

tad cu tiho

zagledan u nebo

sapnuti tvoje ime

 

 

kad nam rjeci

ne znace nista vise

a pogledi ostanu usamljeni

u ulicama bez cilja

i kad nemas nikoga

kao vjetar da te ponese

meni ostaju samo misli

do kojih dopire

samo tvoj lik

kojem cu tiho

bez nade

sapnuti tvoje ime

kad nam sjene umiruceg dana

jednostavno zatvore oci

u tamna jezera zaronice tjela

za nekim boljim osjecanjima

odigrat cemo jos jednu

nama nepoznatu ulogu

u snovima sto nam se nude

kao u nekoj staroj

ljubavnoj prici

negdje pred zoru

ja sapnut cu tvoje ime

 

Autor plavivitez

Ova objava ima 5 komentara

  1. Predivan naslov..predivno ispisani stihovi…a tuga izvire iz njih i kuje ih u okove nedostajanja koji se teško razbijaju…
    Pozdrav i osmjeh ti ostavljam Viteže… 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting