Šapat
pojela me strast,
zasjenila patnja.
s trubom u tunelu,
zaostaje slabost
i mali zvuk.
u smoli topim
zapostavljenu sladost
i ricavi dar.
Tromo je.
pogledom glâdi
ostajem ošinut
nakon vječne buke.
rastezljive grane šapću
pokraj bujice kâpi,
jedna do druge
jedna do druge
