[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Nad mojom nerođenom kolijevkom
na šapatu nošeni mrtvi pjesnici bdiju
U zrak bacaju riječi mantre molitve
čime buduće uho hranom dave
Vatru podpiruju što rasplamsati
će se jednog dana
peče li peče
Svaki od te trojice svoju krv u vatru baca
uzajamno kontradiktorno kaotično čak
u mojem mozgu će bivati
pohranjeni u mojoj temporalnosti  kao da još postoje
kao da oni ljubav vode
kao da oni razprave vrše
kao da oni jedu
povravačaju ovo vino što kroz moja usta klizi
oni ispred kolijevke moje
svoju pakosnu namjeru vrše
izvanzemaljski plan
 osveta budućem svijetu
sad soba ta je prazna
u pepelu leži
u vatri nestade prostor
to magično mjesto
u vrijeme se skrilo
govori plamenom
pljuje riječi

Autor brajmond

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting