[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Šalio se alčak Šantić

Da je Emina umrla.

Emina umrijeti ne umije.

Ona živi još uvijek u bašči

I uživa u mirisu jasmina.

Jedino je Emina jača

Od opojnoga vina,

Jedino je mirisnija

Od opojnog jasmina.

Mmm!!!

 

Taman mi miriše

I gdje god pogledam

Tu je,

Sevdiše.

Rasplela Emina kose

I prekrila grudi

Dok se šeće

S ibrikom do bunara

Dok noć ne poludi.

A voda joj ne treba.

Cvijeću je ona hrana.

I cvijeću sel@m naziva

Pa rukom ga ljubi,

I naslanja svoje grudi,

Al’ pazi da je ne ogrebe.

Nježnost joj ne zebe.

 

Ehhh, Bože!

Da sam cvijet

Ili njegov nježni trn.

 

Ehhh, Bože!

Da sam hodža

Pa da zapis smotam

I bacim pod nanule njene.

Ehhh, Bože!

 

Eno,

Emina opet se šeće

I plećima kreće.

Ovaj mladi pjesnik

Će umrijet,

Razbit će se ibrik,

Uvenut će cvijeće,

Al’ Emina opet

Umrijet neće.

Autor Admir Muhić

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting