[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Ne čujem cvrkut ptica.
Ne osjećam radost u duši.
Utihnule sve pjesme u meni…
Nedam suzi da se otme
iz ponora plavog,
što ga ni najtužniji ne vide!
Neka mi donesu vatrenu
stihiju od bola,
pretvorit ću je u santu ledenu…
Mnogi će da vide
podsmijeh na mojim usnama,
ali tuga se ne vidi
kad gledaš sretnim očima…
Ne boli me duša,
kao da je nema…
Ne kuca mi srce
iako sam živa…
Ništa me ne dotiče
u ovom svijetu..
Samo još udišem
zadnje trenutke
svoje sudbine….

Ova objava ima 6 komentara

  1. Tako tužno i konačno…ponekad nas obuzmu neke teške misli…ali lijepo preneseni osjećaji bezvađa u ovim divnim stihovima draga Faiza!!
    Osmjehe šaljem…da malo razvedre ovo predvečerje:)))

Odgovori

Subscribe without commenting