[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Nedokucivi poput maste,
unose svezinu u svakoj noci…
kad sklopim oci i slusam sapat vetra.
U snovima lutam svojim mislima..
moc razuma pociva na mom jastuku.
To nisam ja, pokreti poput leptir,
pricham s`galebovima…
dok more tiho sumi sapuce uspavanku…
Tvoj glas se cuje kao sinfonija nocnih vetrova
nikad ne odsvirana…
Mesecina se ljulja poput kolevke
na zvezdanoj livadi, obasuta biserima.
U duginim bojama kriju se emocije….
snovi upuceni ljubavi tebi.
Tvoj lik tvoj osmeh trazim
sirokim bulevarima prepunih prolaznika…
Na svakom licu ma svakom osmehu.
Predivni su snovi dok lutam mislima
ruku pod ruku sa tobom.
Osecam miris mora koji opija…
toplinu koju mi tvoja ruka uliva.
Sanjam te nocas u obliku andjela
koji me nosi oblacima kiti zvezdama
budi poljupcima…..

Autor Sanjalica

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting