[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Sanjam…

Tvoje ruke me grle u jednom plašljivom jutru. Jedna zraka žute zvijezde se naginje kroz škure i ostavi trag na zidu snova. Budim se pogledom na tvoje sklopljene kapke, na tvoju kovrčavu kosu, koju ponekad razliješ poput  plavog vodopada. Čuje se samo nečujna tišina. Poljupcem ti dotaknem usne, dok još tvoje snove laganim korakom napuštaju vojnici vremena. Dok ti srce još letargično kuca, jer ne misli još na mene. Otvaraš oči u kojima vidim nasmiješenu čežnju, kako pruža ruke prema mojim željama dodira. Rukom ti pratim planine i nizine mekog lica, koje mi ponudi jedan osmjeh anđeoski. Uzvraćam smiješkom i dubinom pogleda, kao beskrajnim prostranstvom jednog sna u kojemu postoji samo vječna ljepota. Uranjaš lice u bjelinu jastuka, tako simpatično i nevino, kao djete kad se skriva od pogleda. Zatim širiš ruke, kao da ćeš obgrliti onaj jedini oblak što je stao ispred zlatnog neba, ali ipak…

…ti grliš mene.

Autor Pippo1906

Ova objava ima 23 komentara

  1. “Jedna zraka žute zvijezde se naginje kroz škure i ostavi trag na zidu snova. Budim se pogledom na tvoje sklopljene kapke, na tvoju kovrčavu kosu, koju ponekad razliješ poput plavog vodopada.”

    Ma šta je to sa vama muškima i loknicama?!Sad žalim što nemam 5 godina i nekadašnje lokne.:)))
    Šala.
    Sviđa mi se ovo pismo,tako ću ga nazvati.Ostavlja na mene takav dojam kao pismo,prozni oblik istkan poezijom. 🙂

  2. Lijepo je u snovima ispričati čitavu jednu pripovjetku ljubavnih sanja, želja i romantičnih dodira kao tvoja pjesma koja riječima nadmašuje onu stranu poezije u realističnom okružju i ljepote. Pozdrav tebi 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting