[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Već dugo sva su jutra siva
sve što kušam na pelin mi vuče
preko pustih i zaspalih njiva
breze strše kao golo pruće.

Noću mjesec kao da se ruga
mojoj duši crnoj, uveloj u draču
odem tada iza starog luga
i misleći na te prepustim se plaču.

Žalosne me vrbe gledaju u čudu
sve poznate tuge nadmaših u trenu
pa prignuvši glavu zaljubljenu, ludu
sanjam te i ljubim daleku i snenu.

Autor Jim Corbet

između pameti i ludila postoji mali skriveni put,njime hodaju oni koji pišu stihove.

Ova objava ima 17 komentara

  1. Prelijepi nježni i zaljubljeni stihovi Jime!I neispunjena ljubav koja opija,muči…
    “pa prignuvši glavu zaljubljenu, ludu
    sanjam te i ljubim daleku i snenu.”…ovaj kraj mi je poseban!
    Lijep pozdrav i osmjeh:)

  2. ogoljena grana breze – fantastična mi je ova tvoja misao, koja asocira na ogoljenost nježnih emocija i one su sve više nalik gorkom okusu što ostaje u ustima ako je ljubav neuzvraćena.

    Lijepa pjesma Jim 🙂 Pozdravljam te !

Odgovori

Subscribe without commenting