[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

živjeli su dugo

u istom soliteru

viđali se rijetko

u liftu il’ na stepeništu

susjedi su bili

ali šta to vrijedi

poznavali se nisu

i kao da su tako htjeli

 

zatvoreni u svom svijetu

sanjali su možda iste stvari

ali zbog gluhih zidova stana

oni to nisu znali

zatvoreni u svojoj sobi

slušali su možda iste ploče

ali zbog okrutnih granica uma

nisu mogli iz samoće

 

Posted by lajso

This article has 3 comments

  1. Nešto o čemu sam razmišljala ovih dana, zašto se osmijehujemo ljudima iz zgrade, na ulici, bilo gdje, zašto čak i kad znamo da mislimo isto sve ostane na tome.. zašto smo takvi, željnji društva, a ipak tako ponosno zaglibljeni u samoću?
    Čudan smo mi svijet!

    Gotivim pjesmu!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting