[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Na tvoje sandale

spušta se tkanje od čipke,

a stope ti male,

kosti kao šipke;

 

nosiš veliko dijete u naručju,

pobožno gleda koga to pozdravlja

narod sa cvijećm u stručju,

kome se osmijeh tvoj suzni javlja.

 

Koliko nade u izazu lica!

Povjerenje bezgranično

odašilje poput živih ptica

kao da srlja panično

 

bilo kamo, samo izvan bijede.

No, zjenica oka svima je ista;

svakome tužne uspomene blijede

jer svi zajedno slave Isusa Krista.

 

Pod Njegovim sandalama

trunje od palmi osta

i trunje od raznih jarama,

od silnih godina žeđi i posta.

 

Laganim hodom u slavi kroči,

na dvore stupa, a pred Njim đavao

koji kao da ne vidi sve te oči.

Umjesto palmi baca Mu čavao.

 

I ta velika Božja djeca

odlaze opet u svoje nade.

Oči im traže, koljeno kleca,

Isusa zovu i tamjan Mu kade.

15.03.2016. 23:40

 

 

 

 

Odgovori

Subscribe without commenting