[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
            Onog dana, šumom mi smo šetali,
 Kišica je padala, a ti si pjevala.
Za ruke smo se držali i orošeno cvijeće mirisali.
  U kući si na mom krilu zaspala,
zvjezdano nebo sanjala,
          I mene, da ti korpu zvijezda sa neba nosim,
Pred tobom klečim i ruku ti prosim.
       U snu si osmjeh pustila,
Ruku moju stisnula.
           Na tvoje lice suza mi pala ,dok spušta se moja glava.
 Rusu kosu da mirišem, pjegav obraz da ti ljubim.
          Dugo sam razmišljao,
Čemu stisak ruke moje?
Čemu u snu, osmjeh lica tvoga?
            Kad si se probudila, meni sanak ispričala.
 Osmjeh mi se licem razlio,
lagano te poljubio,
po obrazu pomilovao, i na koncu obećao;
                       Korpu zvjezda sa  Mjesecom i  Danicom ću ti s neba sniti,
Samo trebaš, moja biti!!!!

Autor koracic

Ova objava ima 4 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting