[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Tražim te po bespuću,
po vrletima kamenim,
u krošnjama stabla,
raspletene kose,
u haljini od baršuna,
u snovima te sanjanim,
kroz dane i noći,
sunca, kiše i snijega,
umoran pomalo od svega.

Tražim te u gradu,
polju i cvijeću,
u mirisu trave,
kadulje i vrijeska,
licem djeve,
kose vjetrom nošene,
dok u zraku u magli,
platno jedno prazno,
već dugo čeka.

Tražim te ulicama,
u licima prolaznika,
ne bih li te sreo
čarobnu i daleku,
da platno bojom oživim,
da kičicom svojom
snove pretvorim u zbilju.

I starost tiho, neumitno
već na vrata kuca,
a tvoje lice sjajno
još ne ugledah,
naspram palete,
da ga vječnosti ostavim,
baš onakvu
kakvu te zamišljam.

Posted by dinko1941

Slikar sam umjetničkih slika u raznim tehnikama i pišem poeziju

This article has 11 comments

  1. Odlicno Dinko! Pjesma kao proces stvaranja, trazenja nadahnuca i savrsenstva kroz ceznju i ljepotu. Naljbolje dijelo je uvijek ono koje jos nije stvoreno. Veliki pozdrav tebi i obitelji.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting