San mi grle, javu ne!

[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

San mi grle, javu ne. Nisam u njoj lipa anđele! Sva sam od sna protkana. Dušom donosim rajska svitanja, dok u kavezu tijelesnom bivam zaključana nepravdom. I možda je dobro biti zatočena u bolu, shvatiš slađano da samo tako osjetiš da tijelesnosti previše ne pripadaš. Duši san dopuštaš, on ti postane krila sa kojima možeš gdje poželiš. Pa te nađem okano mileno, baš onakvog kakvog te Bog u moju vjeru srca smjestio, pa ti pjevam o svijetu nebeskom u kome sam ja radosna, jer sam oslobođena križa velikoga. Letim u lipost Kristovog obećanja, On je svjetlost mojih rana, iscjeljitelj mojih mana. Ljubav oslobađajuća u duši nada rađajuća. Ukrašavam Boga i tebe vjenčićima od najdivnijih ljekovitih biljčica, nektar blagoslova darivam presvetim ranama i tvojim tajno moja čežnjom za prisnošću autentične duše protkana. Želim da onima koje volim melem poklonom, oh ja znam da vas znam i raniti svojim histerijama života. Znam da me je teško u patnji gledati. Ali sve što ja istinski jesam duša sam, ja sam pjesma kojoj je milina tješiti.

 

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting