[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Koračam tiho po njezinoj stazi

Osluškujuć’ vjetar što lagano diše,

U osluhu moja noga mi gazi

Uvelo lišće, još mokro od kiše.

 

I sve tako polako zalazi

Dan, i nestaje oblak što bijeli se njiše,

Dok ona na prozoru na mene pazi

Pjevajući tiho, gotovo šaptom, još tiše.

 

Njezina tiha pjesma u moje je ušla snove

I tamo u snovima još pjeva gluho,

U pjesmi me šaptom k sebi pozove.

 

U tihom snu zamre mi uho,

Al’ u snu je još čujem jasno,

Noć ke duboka. Odveć’ je kasno.

Posted by Vjeran

Rođen u Osijeku. Profesor sam matematike i informatike. Radim u Poljoprivredno šumarskoj školi Vinkovci.

This article has 1 comment

Odgovori

Subscribe without commenting