[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Njegova sivo bijela dlaka obasjana mjesečinom lagano vijori na povjetarcu koji dopire sa napola otvorenoga prozora u njezinoj sobi. On sjedi u tamnom kutku promatrajući ju žutim očima dok ona sniva snove o njima. U snu je on i u javi, na pola u oba svijeta da pazi na nju, da joj se nešto loše ne dogodi. Osjeća njegovu prisutnost u svjetovima i samo sa smiješkom sigurno nastavlja sanjati beskonačne zelene livade prekrivene raznovrsnim šarenim cvijećem. Pleše među prijateljima, krdom konja i orlova koji lete oko nje vođeni slatkom melodijom trave, šume i vjetra kao dirigenta. Svaki komadić tijela i duše joj je tamo presretan i zaljubljen, neokupirana je tako u svome plesu. Konji savršenih boja počinju galopirati u samo njima i njoj poznatom smjeru, prema suncu, te svaki novi korak koji napravi svojom bosom nogom po travi, otvara joj svijest na neviđene načine. Svaki novi korak puni joj nosnice predivnim još nepoznatim a opet poznatim opojnim slatkastim mirisom ovoga cvijeća.

On zna koliko to obožava. Umorna samo pada bez straha na tu travu, mekanu kao najmekše perje. Gola tako leži gledajući u oblake koji iscrtavaju predivne čudne oblike, oblike koje samo ona prepoznaje. Osluškuje vjetar dok se igra krošnjama drveća i travkama tik do njezinoga uha. Malo bolje je naćulila uši jer čuje i osjeća njegove korake kako joj se iz daljine polako približavaju. Sada je njegov miris potpuno zamijenio miris cvijeća u njezinome umu i nosu. I gorak je i sladak taj njegov miris, više sladak nego gorak i sviđa joj se. Pozna ga. Ne ljuti se što je na njezinoj livadi, njezinom svijetu jer on tu i pripada, sa njom. Što je bliže, sve je toplije, i vjetar je prestao, ne hladi joj više kapljice znoja na rumenom obrazu. Zatvara svoje oči ne skidajući smiješak sa prekrasnoga lica, i samo čeka i osluškuje njegove korake koji su sada jako blizu. Srce joj kuca sve jače i penje se u grlo, kao da želi pobjeći iz tijela. Potpuna je tišina zavladala njima i svime oko njih, samo se čuju njihovi uzdasi i srca kako im udaraju. Njegove su usne tik do njezinih, ne dodirujući ih, tako su blizu da osjeća njezin topli zrak iz nosnica na svome licu.

Ona otvara oči i vidi njegove zelene oči kako ju promatraju, kako ju gleda u nju samu. Suza joj nekontrolirano počne kliziti iz oka, niz obraz pa pada na zelenu travu, iz koje odmah niče crvena mekana ruža bez trnja. I jedno i drugo se ježe po cijelom tijelu, još uvijek se i ne dodirujući, samo se gledajući i osjećajući se. Spušta joj se polako prema usnama, tresući se i napokon joj poklanja taj poljubac za kojim su žudjeli, možda više on nego ona. Usne i duše im se spajaju u jedno, jedan svijet i jedan san. Sve je kako treba biti. Zora se bliži, dok ju on još iz sada osvijetljenoga kutka sobe promatra kako rumena sanja njihov poljubac još uvijek smješkajući se. Ona će se ubrzo probuditi. Prilazi do kreveta, njuši ju, nježno ju lizne po obrazu pazeći da ju ne probudi prije vremena. Odlazi do prozora, pretvara se u jutarnju izmaglicu i nestaje u novoj zori. Ona se budi otvara oči, gleda kroz prozor u oblake i zna da je opet bio tu, da ju je opet čuvao u oba svijeta.

Autor Dark Indigo

Mislim da ćete saznati dosta o meni putem mojih fotografija, crteža i pričica…:) Inače se amaterski bavim fotografijom, sviram gitaru, crtam, Parkourom te od nedavno i pišem…:)

Website: http://indigo-ri.deviantart.com/

Ova objava ima 2 komentara

  1. “U snu je on i u javi, na pola u oba svijeta”
    Lijep je njezin san. Pun nesputane divljine. Slobode. I neke nevjerojatne strastvene, a istovremeno nježne ljubavi. Slike su dinamične, poetične.I on, čovjek ili vuk, ili oboje, zagonetni zaštitnik, vitez koji ju čuva. Njegove su oči žute, oči vuka, a u snu djevojke zelene.I dolazi samo u san.
    Indigo, nisi indigo, originalan si. Veliki pozdrav!

Odgovori

Subscribe without commenting