[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Hodam tom ulicom mračnom,

svaki put.

Samo tama,ja i hladan

zrak što struji oko mene.

U toj ulici,ni duše ne

postoje.

U toj ulici nema svijetla,

ali ja sve vidim jer

znam je napamet.

I tako dok hodam,

navire mi strah jer

približavam se skretanju

desno. A tamo me čeka on.

Čovjek demon koji nema

lice.

I ako skrenem,

bojim se da umrijet ću.

I trenutak prije samog

skretanja,

okrenem se i pobjegnem.

Svaki put,znam da ću

pobjeći.

A svaki put,želim ostati.

I proganja me taj san,

proganja me svake noći.

Želi mi nešto reći.

A ja,kukavica,prelijena

da se suočim sa strahom,

pa svaki put,bježim.

Autor infinity

Odgovori

Subscribe without commenting