[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Moje pjesme skupljati će prašinu dok neprimjetno umiru u ljušturi neiskopane, plodne inspiracije, zamotane u crnilo nespokoja. Skidam kožu na vrhovima prstiju. Odustajem od sebe. Odričem se dijela stvarnosti, bludno oplođene trule sudbine i rapsodije tisuću i jedne krinke očaravajuće disperzije tišine, prokleto usamljena između redova.

Odavno više ne stvaram srcem. Sluzavo i bolno pljujem stihove. Porađam ih u krnjim ciklusima apstinencije, prazninom ispunjena. U vremenu prošlom divlje sam vodila ljubav s riječima, spontano ispisanih djela. Cijedila im sokove, miješajući ih s kapima što vlaže mi prepone, uslijed neiscrpne inspiracije – podvlačeći te pod sebe, bolno osjećajući proboj tvoj u mene, straga.

Danas sam zalutala na groblje vlastitih pjesama, apstraktnih umotvorina, zastrašujućeg ništavila ruševnog nam zajedništva – dobro promotrivši oštećene strofe, udišući smrad raspadnutih stihova još nedavno živog i snažnog bila. Već dugo ne uvlačim te u svoja djela, u sebe.

Tišina me siluje u prašnjavoj, trošnoj kolibi unutar zastrašujuće samoće uzdignutih zidova, bez prozora i prodora snopa svjetlosti – spokoja. Sve što sam ikada stvorila večeras ću uništiti dovodeći se do vrhunca sama, izvan dometa stvarnog dodira – voljenog mi čovjeka. U trenutku zadnjeg drhtaja, trzaja tijela, ispustiti ću uzdah orgazmičnog zadovoljstva.

Biti ću slobodna. Oslobođena svih okova s posvetom, Tebi.

*

Silence

Autor blueperlaa

Pokreće me velika ljubav prema pisanoj riječi.

Website: http://blueperlaa.webs.com/apps/blog/

Ova objava ima 30 komentara

  1. Perlaa!!!Htjela sam izdvojiti dio koji mi je najljepši,ali kad sam počela čitati svaka rečenica mi se činila posebnijom od predhodne.Osupnuta sam ljepotom tvoga izričaja!Kao da su sve niti ljubavi,strasti,čežnje,igre,uzdaha i jecaja ulovljeni u mrežu tvojih prstiju.Te ih tako lako prenosiš na papir.Iz mogu ugla gledanja savršenstvo! 🙂

    • ‘Kao da su sve niti ljubavi,strasti,čežnje,igre,uzdaha i jecaja ulovljeni u mrežu tvojih prstiju.’

      Skorpi, ovo si tako lijepo rekla i puno mi to znači 🙂 Hvala ti od srca na poticajnim riječima.

      Dobro jutro !

    • Draga Vila, ne znam da li je ovo zaista poezija … no ako nazivamo tekst pisan iz duše i s dušom – poezijom, onda je 🙂

      Uništenje sebe kao uništenje svega – je poruka koju u sebi nose ove ispisane misli i kao takva ona je – mračna 🙂

      Hvala što me čitaš. Veliki pozdrav !

  2. “Odavno više ne stvaram srcem. Sluzavo i bolno pljujem stihove” A bljuje ih to nerazumno, izmrcvareno srce.Ti svoju poeziju najbolje sama oslikavaš. Tvoje stvaranje nije samo čin bola, nije samo bol samoće, tvoje stvaranje je uvijek nanovo izvršeno samoubojstvo.Veliki pozdrav!

    • ‘Tvoje stvaranje nije samo čin bola, nije samo bol samoće, tvoje stvaranje je uvijek nanovo izvršeno samoubojstvo.’

      … i dovoljno je 🙂

      Marija, znam da razumiješ …

      Pozdravljam te od srca i danas je novi dan, možda drugačiji od svih koje smo proživjeli i čitamo se …

  3. prevelikia tuga tvoju ruku vodi
    mada kada ovaj dio posebno pročitam nešto čudno (pozitivno) u meni se događa

    miješajući ih s kapima što vlaže mi prepone, uslijed neiscrpne inspiracije – podvlačeći te pod sebe, bolno osjećajući proboj tvoj u mene, straga.

    napisao bi samo tako ali ogromna je tuga,
    lijepo pišeš i nastavi tako ali vedrijim tonom,

    puno pozdrava
    SFD

    • SFD, a kažu da tuga i bol – ispisuju jedne od naših najboljih pjesama 🙂
      Dio koji si izdvojio i sama daleko više volim uvlačiti u svoje misli i kada ih ispisujem – osjećam se dobro … lol

      Hvala što pročitaš svaku moju pjesmu.
      Cijenim to i poštujem 🙂

      Lijepo te pozdravljam !

  4. Svojedobno je na jednom sličnome sajtu, jedan od pisaca, prepun bola zbog neuzvraćene ljubavi koja je inspirirala cijeli njegov objavljeni ciklus, postavio brojač koji je pokazivao trenutak u kojem će uništiti svoje cjelokupno djelo. Tako je i bilo… Trenutak samouništenja iz bola, kao prilika za ponovno uzdizanje iz prašine, ‘strategija Feniksa’, ‘Eros i Tanatos’ – stalno kružno kretanje, reinkarnacija jastva…
    Ovaj tekst je, uzimam si za pravo to napisati jer te čitam još iz tvog ‘nemuštoga’ vremena, tvoj ‘tour de force’. Ovaj sublimat tvoje cjelokupne povijesti, kako kreativne tako i privatne, pretočen u vrlo jasno oblikovan tijek bolno iskrenih rečenica, možda i po prvi put u tvom pisanju, pokazuje ‘plavu’ koja se, da parafraziram Miljkovića, ‘budi drugačija i nova’.
    Sretno je pravilo duhovnoga razvoja: kada jednom zakoračiš stepenicu naviše, nema povratka. Hoćeš li ići tim smjerom – odlučit ćeš sama.

  5. Danas sam zalutala na groblje vlastitih pjesama, apstraktnih umotvorina, zastrašujućeg ništavila ruševnog nam zajedništva – dobro promotrivši oštećene strofe, udišući smrad raspadnutih stihova još nedavno živog i snažnog bila. Već dugo ne uvlačim te u svoja djela, u sebe.
    tako si puno rekla,tako te shvatam da boli to shvatanje:))
    poz,Perlo

  6. Meni ovo djeluje kao pismo pisano samoj sebi, kao tvoje htijenje da ne prihvaćaš nešto novo, jer prije bila si bolja.
    Nekako kao da shvaćaš svu ljepotu koju si izgubila, ali ipak još tu i tamo do nje navratiš, tek da ju osjetiš malo…
    Komplimenti za ovo “pismo”
    🙂

  7. Rekao bi prelijepo, ali za nesto sto je puno boli i tuge kao ove rijeci to mi ne dode prava rijec. Opet, po ko zna koji put, presnazne rijeci perloo, jednostavno se divim ovome. Rekla si u jednom od komentara da su tuga i bol najveca inspiracija, s tim se samo mogu sloziti, ipak pisemo najjace kada nas nesto reze i kada osjecamo vrelu krv na mjestima gdje je ne bi trebalo biti. Presnazne rijeci perloo, uzivao sam u citanju, ugodno vecer zelim 🙂 Rekao bih ti budi vedrija, ali imam osjecaj da si ti navikla na tu bol odavno i da je ona dio tebe, da bez nje u sebi ti nisi ti 🙂 Pozdravljam 🙂

  8. FallenAngel, zaista ima istine u tome da se čovjek s vremenom navikne na bol i na taj način da kada ona malo splasne – u nama izaziva osjećaj kao da nam nešto nedostaje. Znam da je to tužno. Mnoge moje stihove ispisala je bol, no i sreća nestvarna, zanos i uzbuđenje, osjećaj pripadnosti … drugim riječima – život kojim sam očarana. Sve ovo što stvaram upravo je njegova baština i trag mog vremena koje sam potrošila i trošim – sve dok dišem i osjećam se živom 🙂

    Hvala za svaku lijepu riječ.

    Pozdrav od srca !

Odgovori

Subscribe without commenting