Samotna (2)
Novi dani se radaju
nova cekanja tramvaja
nove samotne suze
nove natapajuce kiše.
Ne želi ustajati sama
ne želi grliti jastuk
jecati na prozoru
vrištati u nebo.
Želi biti zagrljena
da joj kosa odmara na necijim dlanovima
da njene usne neko sniva
da za njenim dodirom neko žudi.
Milioniti povratak sa posla
nebrojeni izbrojani korak
ulicama cije nebo ne gleda
hodi ka stanici koja vodi njenom bezživotu.
Ovog puta ne ceka sama
neko sjedi na stanici
olovkom crta stabla
spuštene glave
skrivenog lica.
Ona se trese
osjeca nešto što je mislila
da je osjecati zaboravila
njene se zjenice šire
desna šaka grci
prilazi mu
sjeda pored njega
zelenim pogledom promatra papir
pokušava izustiti pozdrav
usne se ne otvaraju,
pokušava izustiti ime
jezik je odavno zapleten.
Sa bolnom grimasom na licu
razmice usne u dnevnu svijetlost
i ljepotu jutarnjeg pjeva:
“Ja sam ******, i koracam ovim ulicama
zatvorene duše i zatvorenog srca”.
On podiže pogled
vraca papir i olovku u torbu
nesiguran u sljedeci potez
okrece pogled prema njoj
smede oci su je presjekle
poklanja joj osmijeh
stavlja ruku na rame i progovara:
“Ja sam Adnan, i moje oci otvaraju dušu”.
Više mi se sviđa ovaj nastavak. U čitatelju budi više emocija i melodičniji je. A daleko najbolji je ovaj posljednji stih.
“Ja sam Adnan, i moje oci otvaraju dušu”. Da ne duljim, jako dobra pjesma.
Slazem se da je nastavak bolji, upotpunjuje pjesmu u cjelinu. Zahvaljujem na citanju :D
Prelijepo upotpunjena cjelina :D
Hvala heroine :D
ubava pesna
Ви благодариме :D
Da,cjelina je sada potpuna…stihovi su jako lijepi…ali meni je prva ipak ljepša…e sad…ako ima koji psiholog da mi pojasni zašto…jer ja ne znam…jednostavno prvi dio je na mene ostavio jači utisak…možda i trenutak čitanja ima veze s tim…tko zna…ali tako osjećam…:)
Moguce je da je trenutak citanja :) ali u svakom slucaju razlike izmedju ove dvije pjesme nema osim cinjenice da se nastavljaju jedna na drugu.