[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Možda previše su rastrgani moji oblaci

da bi mogli postati raslinje novih putokaza

i možda iscurilo je čekanje kao posljednja kap

ambrozijskog užitka,

možda nejaki su mornari na mojim lađama

da drže jedro nategnutim

dok prijete ralje olujnog vremena

koje guta nemilice svako žilavo sjeme početka,

možda trebam skočiti s mosta uzdaha

u žednu rijeku istrošenih vodotoka

ili se prepustiti mirisu zapuštenih vrtova,

možda se razbolila odanost

zarobljena u glazbenoj kutiji

i život se pretvara u ritual moći i htijenja,

a možda jednostavno treba pogriješiti

da bi se mogla staviti točka,

da bi se moglo otići.

Autor vila

Ova objava ima 21 komentara

  1. lijepa pjesma
    ovaj stih baš neobično dobar, čak štoviše jako maštovit

    možda nejaki su mornari na mojim lađama
    da drže jedro nategnutim
    dok prijete ralje olujnog vremena
    koje guta nemilice svako žilavo sjeme početka

    i kraj mi je poseban

    a možda jednostavno treba pogriješiti
    da bi se mogla staviti točka,
    da bi se moglo otići

    jutro lijepo želim, nadam se da snijeg ne pada opet
    SFD

    • Baš sam sretna što ti se sviđa, nastala je sinoć za nekoliko minuta kao i još jedna potpuno neobična koju nisam objavila… No, možda budem uskoro da razbijem malo mit o vilinskim stihovima kao već prepoznatljivim:)))
      Ugodan dan, i daj koju ljubavnu,bar danas:))) cmok! ♥ila

Odgovori

Subscribe without commenting