[Ukupno:1    Prosječno:5/5]
Ko li je to sa mnom u ovo doba gluho?

kao da je neko ko me dobro zna;

pokušavam i umom i vidom i sluhom

da razaznam stvarnost od pukog sna.

 

Dolazi, sjeda, gleda me i šuti…

neki se prezir osjeća u zraku

i sve se čini, ko da nešto sluti,

kao da čita misao mi svaku.

 

“Sve će dobro biti kad nestane nada”

smirenim glasom reče  sjedeći u tmini,

dok mi duša kao kamen u dubinu pada

prazna ko udovica nad grobom, u crnini.

 

Još mi kaza o dva nekakva puta,

niti  jedan nije pravi i nikuda ne vodi;

dok jednim ide srce, drugim razum luta

da ko grobar pokopa želju koja tek se rodi.

 

I to je bilo sve, samo je nestao u tami…

ostale su misli ko svici da se roje;

ostali smo opet, zapravo i bili smo sami

moje tijelo i duh , u samoći udvoje.

 

Autor Sani

Ova objava ima 10 komentara

  1. Vratio si se svom pravom pjesničkom izrazi i napravio si to dobro. Jak je osjećaj, jaka je noćna slika koja mori dušu, a stih teče prirodno, govorno. Između krivih putova, nađe se puteljak koji možda tek treba prokrčiti. Pozdrav San:))

  2. Meni ova pjesma nije samo dobra…meni je ona toliko divna da su me prošli trnci na posljednje dvije strofe!
    Dragi San , smijem li ja oteti predzadnju strofu za sebe?:)
    “Još mi kaza o dva nekakva puta,

    niti jedan nije pravi i nikuda ne vodi;

    dok jednim ide srce, drugim razum luta

    da ko grobar pokopa želju koja tek se rodi.”
    Fantastična stofa!
    Šaljem ti osmjeh od ♥!:))

  3. predivna pjesma
    izdvojio bih ovu strofu

    Još mi kaza o dva nekakva puta,
    niti jedan nije pravi i nikuda ne vodi;
    dok jednim ide srce, drugim razum luta
    da ko grobar pokopa želju koja tek se rodi.

    lijep dan želim
    SFD

Odgovori

Subscribe without commenting