[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

U tišini propadaš sama u sebe
oči ti odlijeću negdje u daljine
kao laste kad u plaveti se gube
nestajući iza visoke sive hridine.

Drugi puštaju da govoriš u vjetar
kao da do njih ne dopire tvoj glas
već im pored uha svira neki leutar
izmučena duša ne pronalazi spas.

Srela si se konačno u gordoj šutnji
daleko od zvijezda u gluhoj noći
gdje nitko tuda ne prolazi u hitnji
prepuštena sebi i vječitoj samoći.

Posted by Sissi

This article has 2 comments

  1. lijepo napisno Sissi….
    tužno pomalo, ali kao da je samoća iz ovih stihova ona neka realna samoća,
    Ona iskonska , potrebita…ona koja upućuje na jedinstvenost svakog čovijeka i njegovog unutarnjeg svijeta.
    Lijep pozdrav 🙂

    • Free, hvala ti na čitanju i komentaru. Svi smo mi u principu sami, ali neki tu samoću osjećaju realnije. Pogotovo, ako ne pripadaju niti u jedan klan ili imaju svoje ja.
      Lp!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting