[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Nešto sasvim jednostavno i duboko, široko i jako, lepršavo i svježe. Samo to i ništa više, možda malo strasti i uzdaha, malih laži i divljenja iz neposredne blizine

Pa opet malo više čistoće i visine, sasvim lagane i prazne, koja se pojavljuje negdje krajem dana, kada je sve bijelo zamotano u tamno i veselo plavetnilo

I riječi bez previše vedrine, dva do tri oblaka sitne sjetne kiše i par umornih riječi koje otpuštaju dan dok najavljuju čarobnu noć beskrajnih vodenih kristala

Na kraju, ono čega uvijek nedostaje, blage i mudre tišine koja se spušta na tijelo koje više ne zna za sebe,

Tri očenaša za slike i zvukove koji putuju zapuštenim cestama naših malih kraljevskih gradova

I dakako, ono neizrecivo prostorvrijeme koje se (baš u ovom trenutku) uvija u samog sebe, ono nešto bez početka i kraja. Tamo gdje se smjestila utjeha dječjeg osmijeha

Samo to i ništa više

Posted by drgligora

Rođen u Pagu. Završio Filozofski fakultet u Zadru. Doktorirao na Filolozofskom fakultetu u Zagrebu. Poslodavac HRT.

This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting