[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Proganjaju me nemiri u mraku moje sobe,srce lupa kao ludo,na čelu kapljice vode.I nema puta iz ove nepogode,i nema za me slobode,jer ovakvi osjećaji samo u ludilo vode.A sve bi bilo lako da nisam zavoljela,da sam sreći leđa okrenula,sada ne bih preboljevala,nego nekim boljim putem krenula.I umjesto da ovu vruću ljetnju noć sa zadovoljstvom provodim,ja se za bolom povodim,jer je jedino što trenutno osjećam,jedino čega se u poslijednje vrijeme sjećam.Sad mi pada na pamet kako bila sam glupa vjerujućI da ljubav liječi,kako bila sam glupa al nitko u toj gluposti nije mogao da me spriječi.I neka mi više ne pričaju da je baš ona stvorila ljude,neka više ju ne spominju,neka se ne trude,to su samo zablude.Mrtva i sama a nekada živa i nasmijana,neka mi netko objasni to,ili vas sve šaljem u pakao.Nijednome se licu više ne veselim,ne želim s nikim ovu tugu da djelim,sama sam kriva što duša u suzama mi pliva,jer prokletom se iluzijom opila…Neka,preživjet ću još ovaj puta,nemam više snage biti ni razočarana ni ljuta,ali zato znam za drugi puta,voljeti neću  ni minuta.Drugi puta bit ću pametnija i bolja,nikad više ničija,samo svoja.

Autor Lady_Midnight

Nešto posebno.

Ova objava ima 8 komentara

  1. Draga Lady…svi se ponekad tako osjećamo…dok ne dođe netko tko zbog koga zaboravimo sve tuge i proživljene boli…osobito kad smo jako mladi…
    Izvrstan uradak još jednom od tebe!
    Ostavljam ti @–}— crvenu :))

Odgovori

Subscribe without commenting