[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Često u suton gledam u nebo,
U sve njegove boje sjajne,
Među kojima tržim oku boje drage,
Među kojima tražim a znam da ne bih treb’o.

I što duže gledam osmijeh mi se gubi,
Čekam i nadam se a dobro znam,
Da negdje u daljini uz svijeće plam,
Sjena tvoja te ljubi.

Sjediš kao ja i u samoći sniješ.
Budna me sanjaš a znaš da ne smiješ,
I bole nas i guše te samotne noći,
A misli ne tješe da će sve ovo proći.

U ruci držiš a u srcu još čuvaš,
Čitaš a znaš da to ne smiješ da slušaš,
Svjesna si kao i ja al’ ipak snivaš,
Iz nekog razloga te riječi čuvaš.

‘i kad nas umor svlada,
I sumnja umom zavlada,
I kad na tren zaboravimo sve,
Sve one naše sne,
Uzmi nježno ovu hartiju žutu,
Poleti lagano kao perce i skrij se u kutu,
Pomno čitaj sve ove stihove moje,
I uvijek ćeš znati ko je jedino moje.’

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting