[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Izgubio sam tajnu vremena u dubinama.

Moraš razumjeti,

laži kojima se lažemo

gore su od istina od kojih bježimo.

Ti i ja,

aktera dva

na ovoj pozornici života

vjerno igramo uloge koje imamo.

Odaberimo sad istinu ili laž,

po tome čemo vječno biti poznati.

Dižem čašu vina i kažem ti:

Stojim ovdje kao svjedok jednog vremena,

kao građanin grada u kojem ne caruje nada,

da ti zagarantujem

i krvlju svojom potpišem

da je ljubav moja vjerna.

Sada reci, izaberi.

Biram sada nebo za svjedoka,

tko tebe dira dira u zjenicu moga oka.

Borimo se ja i ti, prkosno,

zar ispraznost nije sve to?

Što je bolje,

tuga ili sreća?

Ako uvjek sreću biraš

zašto onda tugu sviraš?

Ova predstava sad je u zapletu.

Ali mjenja se scena svijeta.

Zašto me pitaš što nisam radostan?

Posve svoj i samo tvoj bit ću

samo kad nam dom bude tamo

gdje je vjerna ljubav pisac naših uloga.

Kistom ovim crtam snove.

Moram sanjat kad me nema među sretnima.

Zakuni se i ja ću tebi.

Ostanimo vjerni!

Pomirimo se s Bogom, znaj,

načuo sam da kraj nije kraj.

Premosti sve granice u nama.

Duh u nama neka glupost savlada,

neka ljubav ovim svijetom zavlada.

Protivim se tami,

što se čudiš?

Zar da se na zlo ne bunim.

To ne mogu da ti ispunim.

Posve svoj i samo tvoj bit ću

samo kad nam dom bude tamo

gdje je vjerna ljubav pisac naših uloga.

Posted by Darko

This article has 3 comments

  1. Sviđa mi se…svi smo skloni,a da nismo ni svjesni sami sebe lagati,i ono što ne želimo birati….Ako uvijek sreću biraš.Zašto onda tugu sviraš???to bi se mnogi trebali zapitati…

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting