Samo jedan je put
Gorak okus poraza i propasti truje mi dušu,
cijedi mi se po porama kože,
stvara mi nesnošljivu bol.
mrvi mi trule kosti.
Život koji sam izabrao bacio me
na dno dna.
Sve sam imao i u trenu sve izgubio,
ne znam kako dalje.
Zasljepio me sjaj laži i blistavih obećanja,
koji me brzo osvjestio u kaljuži stvarnosti,
gdje sam brzo osjetio slabost i nemoć.
Sad sam sam, svi su mi leđa okrenuli
i smiju se mojoj sudbini.
Da li sudbina ili zaboravljena vjera
moj život kroji?
Bogu oči dižem i zahvaljujem Mu se
što mi je još jednu šansu daje,
da molitvom pravi put pronađem.
Motiv iz života. Čovjek je u trenutku slabosti ili krive procjene potonuo, a nema prijateljske ruke da mu pomogne. Osamljenost i obračanje posljednjem utočištu- Bogu. Stih ti je jednostavan, jasan topao. Pozdrav alojz.
Mislim da je ovakva sudbina većine u Lijepoj našoj,Bog je jedina utjeha, a nekada se upitam da li je zaboravio na nas.Marija srdačan pozdrav
26.