SAMAČKA SOBA U VELEGRADU

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

 

u džungli betonskih baobaba

na ostrvu samoće

kormilarim

i pratim vodene struje

 

meduze pod maskama

u zabranjene dubine rone;

tuđi intimni veš

na žice steru

i puštaju pehlivane

da po njima gaze;

usput, uz osmjehe

aplauze beru

 

s ekrana se ne čiste

tragovi sapunice,

u Španiju se

pet dana u tjednu

na balonima leti

 

s mog gumenog broda

kapetan je

već odavno skočio

u zagrljaj sireni,

 

kroz odlijepljene fleke

voda nadire

do grla mi je već

i prijeti

da me odvede

u bezdan

 

odatle ću

kao feniks modri

da poletim

i preselim

među zvijezde bezkućnice

 

opet u samicu

na najvišem

katu nebeskom

 

One Thought to “SAMAČKA SOBA U VELEGRADU”

  1. shadea

    Duboki stihovi koji potiču na razmišljanje o svijetu oko nas…odlično napisano draga Safeta!!
    …”s mog gumenog broda

    kapetan je

    već odavno skočio

    u zagrljaj sireni,”…ovaj dio pjesme me se posebno jako dojmio!Divno napisano!
    Šaljem sunčani osmjeh i topao pozdrav:))

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting