[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Čuj me, srce moje, posve tiho zborim

da ne budim ono što smrznuto drijema

iako na ognju svojih snova gorim

i jednom će vjetar šapnut da me nema.

 

Sve što tebi dadoh, sve bokore cvjetne

svaki uzdah duše, svaki korak puta

ostale su na tvom srcu stope sjetne

daleko od moje sjene koja luta.

 

I ako se čini da sve tvoje staze

ostale su samo ugažene, same

jednom kad me tvoje uspomene zgaze

sletjet će ti jedna grlica na rame.

 

Svojim će ti pjevom moje ime zvati

i posve polako nestati u tmini.

Možda onda ti ćeš ipak prepoznati

da još uvijek tu sam, sama u tišini.

 

Autor vila

Ova objava ima 13 komentara

  1. Čuj me, srce moje, posve tiho zborim

    da ne budim ono što smrznuto drijema

    iako na ognju svojih snova gorim

    i jednom će vjetar šapnut da me nema.

    Prelijepo vilo vilinskih šuma i planinskih obronaka. :)))

  2. vilo što reći ali ovaj dio mi poseban

    Čuj me, srce moje, posve tiho zborim
    da ne budim ono što smrznuto drijema
    iako na ognju svojih snova gorim
    i jednom će vjetar šapnut da me nema

    moj naklon
    lijepu noć želim
    SFD

  3. kolegice nisam mogla da ne komentiram. jednostavno, nakon ovako nečega lijepog što si nam dala …moram ostaviti neki trag koliko sam oduševljena.
    velika promjena u stilu…
    pjesmu sam pročitala u dahu…i to nekoliko puta…

Odgovori

Subscribe without commenting