[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
odnio si pola nje sa sobom
ono kasno dolazenje s posla
u rane sate prije tridesetak
godina i ono dimnjacenje,kako
ti je znala reci u kuci
prljava odjeca sa cucanja
nocima na blatnjavoj obali kupe
ribe koje nitko osim tebe
a ti si morala,(tko bi)cistiti
nije htio
i pod stare dane bela do ponoci
sa komislukom uz pivo
u zadimljenoj primacoj sobi
sve bi to ona sad da se vrati
samo da nije sama
bez sebe cijelog i sebe pola
a ja stari moj…
tko ce mene sad da doceka
na kapiji kad iz daleka sizem
ona sama i nje pola

Ova objava ima 4 komentara

  1. Tuga u stihu…za nekim za koga znamo da će otiči…ali kad god da ode – uvijek je prerano…
    Jako dirljivi stihovi…i ja sam prošla kroz njih,znam što znači kad ga nema…i još uvijek nedostaje…
    Lijep ti pozdrav ostavljam Duško!

Odgovori

Subscribe without commenting