[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Zvonila su teška zvona
toga dana na katedrali.
A njihov zvuk
kao da mi otkinu pola duše.

I neki čudan osjećaj
se nadvio nad moje misli u tom času.
Pogledah u nebo,
u to savršeno oslikano plavetnilo,
i ptičji let mi postade tužan i napaćen.

I zaista, ni pjevice više ne pjevahu
svoje vesele zvuke toga dana.
Sve bijaše čudno,
bijaše blijedo i pusto.
Jer ja ostadoh sama.

Autor Imber

Odgovori

Subscribe without commenting