Sam

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Kao kamen nasred puta
odolijevao sam
koracima izgažen
tragovima užaren
bljescima izmučen.
Govorio si ustani,
sjedio si.
Stajao si,
govorio mi kreni.
Smijao se
snovima,
suzi,
smijehu.
Kao gospodar svih svijetova
nad nebom
vikao si
kada ćeš,
kada napokon?

Kao kamen u nizini
vjetrom šiban
obučen bukom
utišan tišinama
bio sam
dok si vikao
kada ćeš,
kada napokon?
Ušutjeti
u utisi utihnuti
šaputao sam
tiho,
tiše,
najtiše
prešao most što
tišinu tišinom spaja..

Kamen nisam
niti lava vriska
niti bura daha.
Ničija sjena
nisam.
Kao dijete
smijem se
i plačem
i snivam..

Autor Robin

Ova objava ima 6 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting