[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Stisnula sam  u šaci uspomene
ali mi kao pijesak u pješčanom satu
cure među procjepima prstiju.
Vjetar pustinjak nosi ih visoko
gore među nježne ptice nebeske
pa se kao nježnost noću vraćaju
u zraci mjeseca do tvoga uzglavlja.
Voljela bih znati ovog trena
draže li ti nozdrve nježnošću
njihovi davno udahnuti mirisi
ili su mirise slavonskog  jutra
zamijenili mirisi uzavrelog velegrada .
Šapću li ti u snu ime sokaka znanog
i onog tek procvalog grma jasmina
iz vrta ljubavnih obećanja i dodira .
Nosi li zraka i dio mog  mirisa
ili ga je podsvijest zatomila
pa lebdi uokolo kao utvara.
Stišćem šaku sve jače,prsti poplavili
ne daju još tu jednu  uspomenu
u šaci  izgužvanu da iscuri
mora ostati, postojanju ostaviti smisao

Autor Baka123

Ova objava ima 7 komentara

  1. Jako dobro Baka, posebno zadnji stihovi. Neobično su lijepi i zreli.Poanta je nenametljiva i mudra;
    “Stišćem šaku sve jače,prsti poplavili
    ne daju još tu jednu uspomenu
    u šaci izgužvanu da iscuri
    mora ostati, postojanju ostaviti smisao”
    Pozdrav Baka! 🙂 🙂

  2. Predivni stihovi draga Baka!Nježni,sjetni…prošla je bol,ostala su samo divna sjećanja na ljubav,davnu…i pitanje…jesu li mrtva njegova sjećanja,jesu li umrla u razdvojenosti,u daljinama koje su vas odjelile…je li mu značilo kao i tebi…
    “Vjetar pustinjak nosi ih visoko
    gore među nježne ptice nebeske
    pa se kao nježnost noću vraćaju
    u zraci mjeseca do tvoga uzglavlja.”…čarobni stihovi Baka!!
    Topao omsjeh ti šaljem kroz noć!:)

Odgovori

Subscribe without commenting