[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Tu na litici bezosjećajnog vremena
Stojim sam, u maglenim kišnim kapima
Brojim uzdahe nemira.

Nikoga nema.

Možda smo prošli jedno kraj drugog,
Možda nas je zajedno vidio netko.
Duša moja, duša njena
Možda je ostala zadivljena
Al zaborav ostaje dug, a priznanje daleko.

I što ću –
Na rubovima ponora i magle okovan,
Na zahladi polja s čežnjama svima
Ja ljubim duše i grlim i volim
Al ljubavi samo za jednu ima
Samo za jednu ima…

Autor MatekXP

Odgovori

Subscribe without commenting