[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Kako da te ljubim, reci,
ah,
Šah Nebat.
U znoju lica,
uz krušne peći šapućem pisma za tebe.

Kako da te ljubim,
ah,
Šah Nebat,
reci mi…
kad si sve poljupce odnijela davno sa Musalle.

Svaka slasna kiflica podsjeća me na tvoje obraze.
Obilazim putove kojima tebe odvedoše iz Širaza
i proklinjem Mongole.
U galopu njihovih konja
slutim strah.
I slutim svoju neizbježnu tugu.

Autor feniks

onajetihokoračala,onajetihogovorila,onajenježnoljubila,nemoguzaboravitinju.

Ova objava ima 3 komentara

  1. Ne obaziri se na Tomislava, on nema pametnijeg posla nego pametovat.
    Lijepo pišeš.
    Našla sam ti blog, pjesme tamo su prekrasne.
    Ne daj se obeshrabriti cinikom kao što je Tomislav.
    Pozdrav
    🙂

    • Hvala draga pjesnikinjo. I tvoje su pjesme divne. Ja volim, cijenim i poštujem poeziju. Ja živim poeziju a pokušavam ponešto i zapisati u spomen one koju zaboraviti ne umijem. Sretan sam što si našla moj blog. Pozdrav 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting