[Ukupno:1    Prosječno:1/5]

Na zadnjem katu napuštene zgrade,

dva manijaka nešto loše mi rade.

Svezana na stolici sjedim,

korake jednog od njih pogledom slijedim.

Veliki bič u ruci drži,

udarcima biča kožu mi prži.

Ovaj drugi, pored prozora stoji,

minute bičevanja broji.

Modrice i rane po cijelome tijelu,

izbičevali me cijelu.

Haljina rastrgana, na podu leži,

koža mi se od užasa ježi.

Grudi izranjavane, gole,

od silnih udaraca užasno bole.

Povez preko usta,

tkanina neprozirna, gusta.

Ne mogu da vrištim,

od straha mogu samo da piškim.

U jednom trenutku,

u tom mračnom kutku,

neobična svjetlost iz grudiju mi izlazi,

da ovu dvojicu napokon porazi.

Žarka svjetlost cijelu sobu ozrači,

manijacima se pred očima smrači.

Prvi me u čudu gleda,

 mrtav na pod sjeda.

Drugi kroz prozor, u ponor skače,

od straha usrao se u gače.

Izranjavana do bola,

skoro pa gola,

sa stolice se oslobađam,

kao da se ponovo rađam.

Po stepenicama jedva hodam,

skoro dušu vragu prodam.

Izlaz iz ove mračne zgrade pronalazim,

na jutarnje sunce slobodna izlazim.

Posted by Nada 1985

Rođena sam 27.11.1985 u Puli. Diplomirala sam pri Grafičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U slobodno vrijeme bavim se pisanjem poezije, čitam knjige, uživam u životu, meditiram i vježbam jogu. Moje pjesme su uglavnom mračne, jer sam se osjećala mračno u trenutku dok su pjesme nastajale. Ipak skoro svaka pjesma ima pozitivan završetak. Svojim pjesmama želim poručiti da je ljubav najjača sila u univerzumu kojom se mogu pobijediti sva zla ovog svijeta i izbrisati sav mrak koji nastaje u glavi zbog življenja u nesigurnom i opasnom svijetu.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting