[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Maglu zora koja sačinjuje
Sablast prozirna ovjenčana
snom vječnim obmanjuje
ne sreta više života dokančana

Mračne Sablasti sijeca kosa
magla krvlju sporo poteče
ni kap ju ne dotiče
izmiješane bijahu krv i rosa

Ne biva med nama neg uzmiče
i drug njeni biše samoća
kriče Sablast kriče
i krikom tim da joj prepoznasmo očaj

Autor Bruno

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting