[Ukupno:2    Prosječno:4.5/5]

Stih je blaga boja mojih slutnji,
Sneno praskozorje živog uma,
Jedna je slika, a hiljadu žudnji:
Ti mirišljavi zvuci planinskih šuma.

Tako sam nestvarno opijen,
Ja, likom tvojim, znanim dugo,
Nadomak tuge, srećom natkriven,
Već budan proklinjem novo jutro.

Pa se smijem, jer volim Sunce,
Ono mi tebe donosi; vrele oči,
Obrise tvoje, zamišljeno lice,
I uzdah leden k’o danak noći.

Jednom ćeš se zbilja i pojaviti,
Doći k’ meni, jer ti si stvarna,
I tada ćemo zajedno posmatrati,
Sa tajnog prozora, tvoja svitanja.

Posted by xyz

This article has 2 comments

    • Možda je pitanje jednostavno, ali odgovor svakako nije takav 😊. Ovo što sam napisao je moja spona sa ženskim bićem, da li je poznajem ne znam, ali svakako da predosjećam njeno postojanje. Spremam još nešto pa ćeš pročitati. Svakako je lijepo čuti nečiji doživljaj moje pjesme, čak je to i veće od mog shvatanja toga, jer ništa nije takvo kakvim se čini. 😀
      Pozdrav

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting