[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Otkinu se noćas,kao žuti listak,

parče ove duše,nek je vjetar nosi.

Otrov tvog osmijeha postao je pitak.

Vidim te u inju,ponekad u rosi.

 

Dal’ se možda sjećaš riječi što si lag’o?

Drhtave usnice što poljubac čeka?

Ono naše nekad još uvijek mi drago.

Još ti snove mutim,tvoja,a daleka.

 

Noćas su mi eje rastrgale niti

kojima sam plela uspomene na te.

Još će neko oko ljubav svoju liti.

Ovo moje neka nove sreće zlate.

 

Pri zalasku sunca,dok vjetar ćarlija,

na dlan tvoj će pasti jedan listak suhi.

U tom dijelu duše nekad ti i ja.

Sutra, novim jutrom,na negdašnje gluhi.

Autor skorpijaj

CRVENO-ZELENO
JEDNOSTAVNA-KOMPLIKOVANA
CRNO-BIJELO
SUNCE-SNIJEG
VESELA-TUZNA
POEZIJA-PLES

Ova objava ima 8 komentara

  1. Imam osjećaj da bi ta osoba kojoj si poklonila ove predivne stihove (ako nije imaginacija?) zdrobila onaj suhi list i otpuhnula kao da se njemu ništa nije desilo.
    Prelijepi stihovi draga škorpi!
    Lijep pozdrav šaljem!

    • Hvala na odvojenom vremenu Nep.Jeste stvar imaginacije,skoro svaki tužni lik i stih u mojim pjesmama.Nekako mi one sretne ne idu od ruke. 🙂 Valjda čovjek kada je sretan ne umije naći prave riječi za opisati tu sreću,ili je to kod mene same tako. 🙂 A često me inspirišu i tuđe patnje,poezija i muzika.Lijep ostatak dana!

Odgovori

Subscribe without commenting