[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Dok su prstići prolazili dušom,

ostavljali tragove u njoj,

sjećam se riječi praćenih sušom,

-“Tvorim oduvijek i uvijek ću moći,

po jutarnjem svjetlu i po tamnoj noći,

da ti misli stvaram, krojim po sebi,

posjedujem ti dušu, pa zašto ne bi?”

Začuh riječi i srce zasta,

suza lagano niz lice kanu,

život pred očima cijeli proleti,

napusti mi tijelo u dlan ti sleti.

Duša i srce sada su tvoje,

da im radiš šta god ti volja,

ali razum ostaje da mene vodi,

prazni spremnik usmjeravat će dalje,

u crnilo neko sada me šalje.

Posted by FallenAngel

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting