[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Zašto tako često
upiremo pogled
ka visinama
Zašto ne vjerujemo
da smo samo prah i
zažto svaki naš dah
odgovor traži
Kao na mrtvoj straži
naš duh je uvijek budan
na neki način
nedokučiv
čudan
znamo da negdje tamo
Um od svega veći
čeka kada ćemo prijeći
na onu stranu sna.

Autor marija

Profesorica književnosti i njemačkog jezika. Radi u Rijeci u jednoj srednjoj školi. Izdala zbirke pjesama " Crni plamen" "Očaravanje". Najdraži pjesnici- Edgar Alan Poe, Antun Gustav Matoš, Dobriša Cesarić, Sergej Jesenjin.

Ova objava ima 9 komentara

  1. pjesnikinjo draga, jako lijepa ti je pjesma, tako si lijepo opisala urođeni instinkt čovjeka da vjeruje kako će jednog dana prijeći s onu stranu sna, osmijehe ti šaljem :)))

  2. u životu razmišljamo kako je sa one strane, druge, možda je tamna, možda je mračna, onako kako se sada postavimo, ako vjerujemo u dobra djela tako ćemo i dočekati ljeto skučeni u kutiji od naših misli, djela, riječi. možda u idućem životu budemo carevi ili lovokradice, trenutno nije bitno, treba sjesti, prije toga si skuhati crnu kavicu i zapaliti cigaretu, ponekad je dovoljan jedan moment da izgleda kao tisuću godina.

Odgovori

Subscribe without commenting