[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Jesen je,

dok putujem sa oblacima

pišem ti o tome

kako  svijet postaje hladniji

pa ne mari za grlice

koje, ostavljene pod strehom,

čekaju da dođe ljeto

i dozriju kupine

kao pjesme koje pominju

tvoje oči u novembru

tvoj septembarski osmijeh

cvijeće u uglovima tvojih usana

Jesen je,

a ja ti pišem ponovo

onako, usput, pominjem svoje godine

sedef u mojoj kosi

knjige koje volimo

rapoređujem osjećanja

po nebeskim prostranstvima

i pravim iste greške

kao onda kada sam

te tražio na fotografijama,

u vozovima, pitao za tebe

konobare u južnim gradovima

i nisam znao šta više da radim

osim da šetam po kiši

i čekam da prođe zima

i izgovaram tvoje ime

s ljubavlju pred spavanje

kao sad dok liježem pored tebe

Autor Sumiko

Ova objava ima 5 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting