[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

S  lica pjesme  koju čitaš,

Prstima od slova

Glasovima žudnju tkam.

Točkama i zarezima

noć se pretvara u dan.

 

S livada puti

mirisa samoglasnika puna,

Koraka lakog

Misao u riječi prebiva.

Imam riječi danas;

Dok sutra u misli izvire,

koritom rečenica teče

i u osjećaje se  sliva:

dok u bašći monstruma

slova imaju zelene oči

ovo djeluje kao poetska rezonanca

u pismu prijateljici

Kao

       pjesma s najviše galaktičke kule,

 

ali to autori i autorice

                                            nisu

                                                       čule! (tomisl@v, 18.6.2017.  2.7.17)

Posted by tomislavcroata

This article has 3 comments

  1. hvala mami
    što me je odgojika da čitam
    maticu hrvatsku
    samo nešto slova su sve sitnija
    i tamo
    piše
    MH
    valjda ministarstvo hvalisavaca
    kruha nije vrijednao

    *-*-*-
    lp

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting