[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

 

I sve ono ozlaćeno sivo
vunasto i meko
što svanućem
uslovljene slobode
iz oblaka zablude plasta
sto bi isčijano –
sunčevih rogulja zubom
pa u vijence pobjede upredeno
– sad lelujja kao paučina
i prijeti svakom onom uncom iz lente
kao krečem živim da se prospe
rasčijano ko paperje sive čaplje
po zabrđa medno žutih
livada – našiih pustih

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting