[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Raznježili me ružičasti snovi
u jutrenju zamrznutog sunca,
ove zime, dok čekam proljeće,
ono vrijeme što svitanjem donosi
miris plamenih šarenih boja,
sjedinjenih snoviđenjem
u mom oku…

Duboko u mojoj nutrini
postoji jedno meni drago biće,
kao zvijezda sjajna,
na nebu meni znana,
u dubini srca mog leži,
kao uspavana ljepotica snježna,
na nebu blješti najsjajnijem sjajem,
treperavo i sneno,
budi u meni poeziju snova…

Zavoljeh je jedne besane noći,
na putovanju naše sudbine
dok su nas tračnice razdvajale
ritmičkim udaranjem jurećeg vlaka,
ostalo je njeno lice urezano
u dubini moje svijesti,
skladno i slatko,
kao zrelo grožđe,
opilo me vino
sa usana njenih…

Autor dinko1941

Slikar sam umjetničkih slika u raznim tehnikama i pišem poeziju

Ova objava ima 20 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting