[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Gle, tamna noć polako blijedi
zorom obasjani već se svijetle puti
ja ih gledam i ne idem nikud
u umornoj duši tek se ponor sluti.

Čemu varke, čemu zanos ludi
iskreno ću sada priznati u sebi
što mi vrijedi ići na te pute
kad ni jedan ne vodi ka tebi.

Ispod beskrvnoga mjesečevog traka
sjetan ću se njihat u ljuljački sanja
usnut ću te nedohvatnu, dragu
dok me blaga svjetlost obasipa danja.

U uglu usana zaigrat će osmijeh
zapjevat će ptice, došle su sa juga
ko rumene usne željne poljubaca
otvorit će se ruže iza starog luga.

Autor Jim Corbet

između pameti i ludila postoji mali skriveni put,njime hodaju oni koji pišu stihove.

Ova objava ima 18 komentara

  1. Još jedna lijepa pjesma. Kao da je nastavak prethodne u kojoj je putovanje duše.
    “ja ih gledam i ne idem nikud
    u umornoj duši tek se ponor sluti.”
    I jako je tužna tvoja pjesma iako je osjećaj zatomljen.
    I asocijacija na ruže je majstorski oslikana. Veliki pozdrav Jime.

  2. Odlicno Jim!Dobro vladas rimom i ritmom i zaista si perfekcionist.Ja sam vise od “traljave” sorte koja ne voli stihove dotjerivati a to je po mom misljenju vise mana nego vrlina :)))
    Prijateljski pozdrav!

  3. Čemu varke, čemu zanos ludi
    iskreno ću sada priznati u sebi
    što mi vrijedi ići na te pute
    kad ni jedan ne vodi ka tebi.

    lijepa u tvome tonu, ali jako lijepo
    noć
    SFD

  4. Dzimi,ja kad god ti napises neku pjesmu,objavis,odmah moram nju prvo da procitam od svih ostalih,jer mi lezi taj tvoj stil pisanja poezije.Nemam sta drugo da kazem vise,bravo Dzimbo:)

  5. “Ispod beskrvnoga mjesečevog traka
    sjetan ću se njihat u ljuljački sanja
    usnut ću te nedohvatnu, dragu
    dok me blaga svjetlost obasipa danja.”
    Lijepo, lijepo :)) Pozdrav! 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting