[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Premile pjesme u grudima

i mirisi tamjana u nosnicama

vode me svim onim sprudima

gdje se povodim za osicama,

 

sluteći tu tajnu očiglednu

kojoj prišla sam i nesvjesno.

Pronašla sam ružu mednu

koja cvate sasvim izvjesno

 

u dnu moga kamenjara

gdje se sjaji crni mramor

što se ispod ruže stvara

da uguši svaki žamor

 

radi osluškivanja korala

s kojim je u rezonanci

tračak neba od opala,

priklanjajućega monstranci

 

iznad koje podiže se Jaganjac

na krilima raširenih dlanova

što su poletjela u moj klanac,

izravno u srce bez planova,

 

da mi vele: “Tu sam, evo, sada

baš kad sve si izgubila

dok ti zalutalo oko pada

na sva bića da bi ljubila.”

 

Ptice moje iz obilja hrane

dolaze do mene, i bube,

bez ikakve strašne brane

da bi čule kako ljube

 

stare kosti, srdaca nevinih

jer su grijehe okajale,

jer im nema praha njinih

nego samo iskre male,

 

ali prepune života i slavlja.

Duhu Svetom sad se budim,

ptica čeka me, pozdravlja

kako slušala bi što joj nudim.

24.11.2014. 08:43

 

 

 

Odgovori

Subscribe without commenting