Ruža crvena
Ružo moja jedina
dok si bila crvena,
ona te je ubrala
meni te darivala.
A sada si uvela
u herbaru sjećanja,
u herbar te stavila
posvetu napisala.
Nitko te ne voli,
više kano ja,
moja ljubav dragi
bit će besmrtna.
Sada kad si otišla
ostala su sjećanja,
ljubit ću te dovijeka
ružo moja jedina.
Neću te zaboravit
kad si me darivala,
moja prva ljubavi
ružo moja crvena.
Pupoljke ću brati ja
svakoga proljeća,
sniti ću o jedinoj
ruži crvenoj sada uveloj.
Tuzno… :( ali iskreno, slikovito… Sve sto je iskreno mora biti lijepo, upecatljivo i ne moze proci nezapamceno. Svaka pjesma koju sam dosada citala od vas, bila je bas ”srcem pisana” – to se osjeti. Ni u jednom vasem stihu nema nikakve sujete i nekih ispranih filozofija koje su vec davno recene. A to jeste stvaralastvo, reci nesto NOVO,
i samo, samo i samo vase!
Mislim da ljepotu bilo kojem ljudskom djelu daje ISKRENOST, SKROMNOST,DOBROTA, SUOSJEĆANJE… a vasa su sva takva.
Također, svaki rad, bi trebao imati osim ljepote i PORUKU-POZITIVNU, a u svim vasim pjesmama poruka postoji i opet je izrecena spontano, prirodno i dojmljivo.
Ja samo ukoliko osjetim u pjesmama pomenute emocije (a one se uvijek osjete),samo tada je mogu čitati i dozivjeti. One se ne mogu odglumiti (bar ne bilo kome razumnome) jer, pozitivnu emociju ne odaje toliko rijec, koliko ona, tako reci: pjevusi u zicama na gitari ljudskog srca. Tako bar ja osjecam pjesme dobrih ljudi, -osjeti se ta zica,… kao neka muzika iza svih rijeci.
Zalost sto je danas malo ljudi poput vas, koji poeziju pisu iz LJUBAVI prema zivotu i neprolaznim vrijednostima…
- malo je onih koji nose onu ”ruzu” u srcu.
Ja sam ostavila malo duzi komentar, jer ne volim da na ”bisere” ostavljam usputne komentare… Obicno cekam da mi se ovako nakupi mnogo utisaka pa da kazem… a ovo je jedinstvena prilika da sve ono sto sam citala malo duze prokomentiram.
PUNO SRECE VAM ZELIM!
Poslije ovog komentara neznam što bih odgovorio,ali moram se iskreno zahvaliti na tako lijepom ispisanom komentaru.Ovaj komentar ću zapisati na papir i u svoje srce.Još jednom hvala ti na ljepoti tvog pisanja/mislim na tvoju poeziju/ i ovom nadasve lijepom i dubokom komentaru.Hvala:
evo ti pesma,to ti je moj poklon
da li vetar iz davnina
ima svojeg puta cilj
ili samo u trenutku
nestaje u plavi vir
da li nebo u ocima
sokolovim ima kraj
ili krila rasirena
zalud jezde u taj raj
zasto nekad tvoje oko
u sekundi ovog sveta
i do mojih snova zelja
barem jednom ne proseta
zasto talas koji raste
koji sve pred sobom slama
prati vetar iz davnina
ide uvek obalama
——————————————–
oci tvoje da ne vidim
vetar slama moja krila
ali ja sam ipak talas
ti obala moja mila…
Petre mnogo zahvaljujem na pjesmi/koja je jako lijepa/ i na mojim pjesmama koje su ostavile utisak na tebe.Još jednom puno se zahvaljujem.