Ruši me

.. ..

Ruši me, kao kulu od pijeska,

Kao nepostojeći drevni grad,

Kao val kad udari o hrid,

Kao neki odvratan neopisiv smrad.

Kao požar u pustoj šumi

I grom kad nebom zagrmi.

.. ..

Tako ruši me stvarnost mog života…

Gdje je ljepota, gdje je ljepota?

Gdje je nestala sva silna sreća i dobrota?

.. ..

Oni dani svi sad plove daleko,

Nestaju u magli mojih sjećanja.

Kad vratila bih se natrag,

Bi li me itko tamo ček’o?

Il’ ostala bih samoćom zatečena?

.. ..

Ali nažalost povratka nema, nema vraćanja.

Samo nostalgija za ljepšim trenutcima

I neka divna davna sjećanja.

.. ..

.. ..