[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Rupa duboka, tamna kao noć.
Provalija ,bezdan
ništa osim tame,  nema.

Jezovita tišina u grotlu mraka.
Ne željeti  zaviriti niti
gledati u nju, mada izaziva.
Ispustiti šapat da jeka odzvoni.

Preispitivati kako je nastala
ne,briga nas.
Treba ju zatrpati..
Slabi snage nemaju.
Zaobići ju u širokom luku
makar hramljući miljama,
sto dalje.

Pogledom vapeći  plavo nebo
sluhom da čujemo poj ptica
na obronku šume.
Srcem da zadrhti treptaj
u šuštećoj brezi.

Neće nas  više dovući  ni blizu,
i sjećanje zabranjujemo.
Vazali  tvoje zlosutnosti
nećemo biti.

Autor katarinapah

Imam 56 g,udana,dvoje odrasle dijece,dvoje unučadi.
Pišem ,obožavam poeziju,,,

Odgovori

Subscribe without commenting