[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Paučina sa dna oceana

moje su riječi,

lice bezlično

nikome slično.

Tvoja majčinska prisutnost budi

dijete u meni,

još krezubo, utkano u tvoje kosti

tišine, fikcije.

 

Konstelacije,

ti, mi, ja

jesam nitko;

kisik, ugljik, vodik, dušik.

 

Posted by Greta Ray

This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting